21 rujna 2013

Postoji li život nakon smrti?

Postoji li život nakon smrti? Biblija nam kaže: »Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. Ko cvijet nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć… jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut može« (Job 14,1-2.14).

Poput Joba, gotovo svima nama ovo pitanje predstavlja izazov. Što se zapravo dogodi s nama nakon što umremo? Prestanemo li jednostavno postojati? Je li život kružna vrata za odlazak sa zemlje i povratak na zemlju kako bismo postigli osobnu veličinu? Ide li svatko na isto mjesto ili idemo na različita mjesta? Postoji li zapravo raj i pakao ili je to samo stanje uma?

Biblija nam kaže da ne samo da postoji život nakon smrti, nego je vječni život tako veličanstven da »ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube« (1. Korinćanima 2,9). Isus Krist, Bog u tijelu, došao je na zemlju kako bi nam dao dar vječnoga života. »Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe, na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše« (Izaija 53,5).

Isus je uzeo kaznu koju svatko od nas zaslužuje i žrtvovao svoj život. Nakon tri dana, sam je dokazao pobjedu nad smrti ustavši iz groba, u Duhu i u tijelu. Ostao je na zemlji četrdeset dana i tisuće su svjedočile tome događaju prije nego što je uzišao u svoj vječni dom na nebu. Rimljanima 4,25 kaže: »On bi predan zbog naših grijeha i uskrsnu radi našeg opravdanja.«

Kristovo uskrsnuće precizno je dokumentiran događaj. Apostol Pavao stavljao je izazov pred ljude da pitaju svjedoke o vjerodostojnosti toga događaja i nitko nije mogao pobiti tu istinu. Uskrsnuće je ugaoni kamen kršćanske vjere; budući da je Krist ustao od mrtvih, možemo vjerovati da ćemo i mi uskrsnuti.

Pavao je ukorio neke rane kršćane koji u to nisu vjerovali: »Ali, ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki među vama tvrde da nema uskrsnuća mrtvih? Ako li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo« (1. Korinćanima 15,12-13).

Krist je samo prvi u velikoj žetvi onih koji će ponovno ustati u život. Fizička je smrt došla po jednom čovjeku, Adamu, s kojim smo svi povezani. Ali svi koje je Bog usvojio u svoju obitelj po vjeri u Krista dobit će novi život (1. Korinćanima 15,20-22). Baš kao što je Bog uskrisio Isusovo tijelo, tako će uskrisiti naša tijela po Isusovom povratku (1. Korinćanima 6,14).

Iako ćemo svi na posljetku uskrsnuti, neće svi zajedno ići u raj. Svaka osoba treba izabrati za ovoga života gdje će provesti vječnost. Biblija kaže da nam je određeno samo jednom umrijeti , nakon čega dolazi sud (Hebrejima 9,27). Oni koje je Bog učinio pravednima imat će vječni život u raju, ali nevjernike će poslati u vječnu kaznu, tj. pakao (Matej 25,46).

Pakao, kao i raj, nije samo stanje postojanja, nego doslovno, veoma stvarno mjesto. To je mjesto u kojem će nepravedni iskusiti beskrajni, vječni Božji gnjev. Podnosit će emocionalno, umno i fizičko mučenje, svjesno trpeći sramotu, žaljenje i prijezir.

Pakao je opisan kao jama bez dna (Luka 8,31; Otkrivenje 9,1) i vatreno jezero koje izgara u sumporu, gdje će stanovnici biti danonoćno mučeni zauvijek (Otkrivenje 20,10). U paklu će biti plač i škrgut zubi, što ukazuje na intenzivnu tugu i bijes (Matej 13,42). To je mjesto gdje »crv ne umire i oganj se ne gasi« (Marko 9,48). Bog ne uživa u smrti opakih, ali želi da se okrenu od svojih opačina kako bi živjeli (Ezekiel 33,11). No, On nas neće prisiliti na podložnost; ako ga odlučimo odbaciti, On nema izbora nego dati nam što želimo – život odvojen od njega.

Život na zemlji je ispit – priprema za ono što dolazi. Za vjernike to je vječni život u neposrednoj Božjoj prisutnosti. Kako, dakle, možemo biti pravedni i kako možemo primiti taj vječni život? Postoji samo jedan način – vjerom i pouzdanjem u Božjega Sina, Isusa Krista. Isus je rekao: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti« (Ivan 11,25-26).

Besplatan dar vječnoga života dostupan je svima, ali zahtijeva da se odreknemo svjetskih užitaka i žrtvujemo se Bogu. »Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu« (Ivan 3,36). Nećemo dobiti priliku za pokajanje od grijeha nakon smrti, jer jednom kad vidimo Boga licem u lice, nećemo imati drugog izbora nego da mu vjerujemo. On želi da mu dođemo u vjeri i ljubavi sada. Ako prihvatimo smrt Isusa Krista kao plaću za našu grješnu pobunu protiv Boga, imamo jamstvo ne samo smislenoga života na zemlji, nego i vječnoga života u Kristovoj prisutnosti.







Nema komentara :

Što misliš o ovome?

Podijeli post