24 veljače 2013

U Noinoj arci su boravili i dinosauri


Kreacionistički znanstvenici pokušali su izbrojati osnovne tipove kopnenih životinja, i uglavnom je postignuto slaganje da je riječ o oko 8.000 osnovnih tipova. 

Ako je Noa od svake vrste uzeo po dva predstavnika, možemo procijeniti da je na arci bilo 16.000 životinja, o kojima se brinulo osmero ljudi: Noa i njegova tri sina sa suprugama.

Koliko je životinja bilo na Noinoj arci?

Kreacionističko objašnjenje biološke raznolikosti počiva na činjenici mikroevolucije, tj. ugrađene sposobnosti organizama da se prilagode okolišu na način da od jednog jedinog para životinja varijacijom i prirodnom selekcijom može nastati cijeli niz podvrsta koje se s vremenom međusobno mogu dosta razlikovati. Međutim, kao što smo u ranijim nastavcima objasnili, te promjene nisu neograničene, jer sustav ne može spontano stvoriti novu genetsku informaciju koja nije već bila pohranjena u izvornom paru. Varijacije dakle mogu biti velike, ali su u konačnici ograničene (za razliku od makroevolucije koja tvrdi da su promjene neograničene i da bakalar nakon dovoljno generacija može postati polarni medvjed).

Uzmimo na primjer poznati primjer porodice pasa. Domaći pas, vuk, lisica, kojot, čagalj, čivava, dingo, doberman – sve su to različite varijacije unutar istog osnovnog tipa. Trogodišnje dijete to može vidjeti. Kreacionisti nemaju nikakvog problema reći da su sve te varijacije potekle od zajedničkog pretka – genetski bogatog para vukova sa Noine arke. Kako je vrijeme odmicalo, varijacija unutar vrste dovela je do osiromašenja genetskog materijala i tako su nastale genetski siromašnije vrste kao što je lisica ili pudl.

Istina je i to da nije uvijek jednostavno odrediti koje od današnjih vrsta pripadaju istom osnovnom tipu i to ponekad može biti predmet rasprave – iako je u većini slučajeva na prvi pogled jasno da npr. konj i mačka ne pripadaju istom osnovnom tipu. Kreacionistički znanstvenici pokušali su izbrojati osnovne tipove kopnenih životinja, i uglavnom je postignuto slaganje da je riječ o oko 8.000 osnovnih tipova. Ako je Noa od svake vrste uzeo po dva predstavnika, možemo procijeniti da je na arci bilo 16.000 životinja, o kojima se brinulo osmero ljudi: Noa i njegova tri sina sa suprugama.

Jesu li sve životinje mogle stati na arku?

Prije svega recimo da je veličina prosječne životinje na arci bila od prilike jednaka veličini ovce. Što se tiče velikih životinja (medvjedi, slonovi, žirafe, dinosauri), logično je za pretpostaviti da Noa nije uzeo odrasle primjerke, već mladunčad. Osim što ih je lakše smjestiti, za mladunčad je lakše skrbiti, manje jedu, više spavaju, veća je vjerojatnost da će nakon potopa uspješno napučiti zemlju.

Pogledajmo sada dimenzije arke o kojima govori biblijski izvještaj. Arka je bila duga 300 lakata (135-150 m), široka 50 lakata (22.5-25 m) i visoka 30 lakata (13.5-15m). Imala je prozore veličine lakta i sa strane velika ulazna vrata. Arka je imala tri kata, od kojih je svaki imao oko 3000 m2, što ukupno čini 9000 m2 površine za smještaj životinja. S tim dimenzijama, smještajni kapacitet arke iznosio bi oko 40.000 m3 u koji bi se moglo smjestiti oko 14.000 tona tereta. To od prilike odgovara kapacitetu 500 šlepera ili vagona za prijevoz stoke od kojih svaki može primiti cca 250 ovaca. Samo to nam daje kapacitet od 125.000 ovaca koje može primiti arka.

Ako se sjetimo da je arka trebala primiti svega oko 16.000 životinja, vidimo da su životinje zauzimale samo oko 13% kapaciteta arke. 87% arke bilo je dakle na raspolaganju za ljude i potrepštine. Dakle, sasvim je bilo moguće sve životinje smjestiti na korablju.

Dinosauri, stvarno?

Mnogi se iznenade kada se spomene da su na arci bili i dinosauri. To je zbog toga što razmišljaju u evolucionističkoj paradigmi dubokog vremena, gdje nam se od malena govori da su dinosauri izumrli prije nekoliko stotina milijuna godina. Međutim, u novije vrijeme sve je više otkrića kostiju dinosaura u kojima se nalazi meko organsko tkivo (čak i neprekinuti dijelovi DNA lanaca) što sugerira da te kosti ne mogu biti starije od 10.000 godina. Osim toga, u svim drevnim kulturama na svijetu postoje zapanjujuće slične legende o „zmajevima“, čiji opisi i crteži jako podsjećaju na izgled dinosaura koje viđamo po muzejima. Sve to skupa ideju dinosaura koji su živjeli sa ljudima čini prilično plauzibilnom.


Podijeli post