24 kolovoza 2012

Najubojitije mjesto na svijetu - maternica

Nakon začeća počinje sasvim novi život. Osamnaestog dana počinje kucati srce. Nakon četiri tjedna fetus je u pravilu opremljen svime što čini anatomiju ljudskog tijela, što znači da su tu svi organi. Nastavlja se samo rast i sazrijevanje. U šestom tjednu može se pomoću elektroencefalografa (EEG) ustanoviti moždana aktivnost. S osam tjedana beba već hvata predmet koji joj se stavi u ruku i čvrsto ga drži. Slobodno se kreće prirodnim, plivajućim pokretima u plodnoj vodi, može joj se napraviti EKG.


Uvodi se usisna kireta (električni usisni aparat). Uključuje se vakuumska pumpa. Kazaljka na manometru polako se penje. Glasno, pohlepno srkanje para tišinu. Ubojito ždrijelo usisne cijevi guta život u nastajanju i pljuje pjenušavu krv, razderano tkivo i otkinute ručice.

Taj način pobačaja primjenjuje se do desetog tjedna.



U jednoj se sobi liječnici i sestre bore za preživljavanje bebe teške 1,5 kilograma. U susjednoj sobi carskim rezom (histerotomija) pobačen je život u 24. tjednu, težak već 1 kilogram. Pupčana vrpca se prekida, crvić baca u posudu. Miče se, neki se deru. Mnogi krivci za to odmah zatim izlaze na ulicu, bore se za ljudska prava, zaštitu okoliša i mir.

Kod metode na bazi hormona prostaglandina lijek se injektira u venu tijela maternice. Između drugog i trećeg mjeseca trudnoće tu je očigledno ljudski život velik 4-5 cm. Preživi li porođaj, bori se za dah prije no što njegovo još ružičasto tijelo postane mrtvački blijedo. Srce prestaje kucati, zadnji puta ispruža nožice. Ta je metoda pobačaja izuzetno bolna zbog trudova i grčeva do kolapsa.

Kiretaža se primjenjuje između sedmog i osmog tjedna. Oštrim, savijenim nožem prodire se kroz rodnicu u maternicu, maleno se tijelo reže na komade i zajedno s posteljicom ostruže van. S time su povezana jaka krvarenja. Sestra skupi komade da bi bila sigurna kako je maternica prazna. Pacijentica bi inače mogla dobiti još jače krvarenje i infekciju.

Pobačaj je najučestaliji zahvat poslije operacije krajnika. Rizična rutinska operacija. Daljnje posljedice mogu biti doživotne upale izazvane oštećenjem maternice, teške komplikacije u kasnijim trudnoćama, spontani pobačaji i trajna neplodnost. To pogađa 30% žena. Vatreni zagovornik pobačaja dr. Alan Gutmacher priznaje: 'Danas je moguće ozdravljenje svake pacijentice i za vrijeme trudnoće. Osim ako se ne radi o bolesti koja poput raka ili leukemije neminovno vodi u smrt.'

Pobačaj se olako savjetuje. Tko pomaže ženama da nakon toga emocionalno prebrode svoj osjećaj krivnje? Mnoge traže pomoć psihoterapeuta. Jedna studija u Lübecku pokazala je da se oko žena koje su željele pobaciti moglo nagovoriti da ipak zadrže dijete.
Tvrdnja Ernsta Häckelsa da čovjek u maternici prolazi životinjske stadije evolucije je apsurdna. Jer čovjek se već u jednostaničnom stadiju razlikuje od svake druge oplođene jajne stanice. Ona je po prof. Blechschmidtu 'prvi pojavni oblik' čovjeka.

Prekid trudnoće, kakva prijevara.

Godišnje ima na tisuće raskomadane, nerođene djece, a krivnja leži na svima nama. Svi mi kroz sustav zdravstvenog osiguranja financiramo ubijanje. Usporedivo s masovnim likvidacijama psihičkih bolesnika, tjelesno i/ili duševno hendikepiranih za vrijeme nacizma. Bili su 'nedopustivo opterećenje za društvo'. Sljedeći korak - eutanazija? Ako su djeca hendikepirana, ako ljudi kojima je potrebna njega postanu 'nepodnošljivi'?

Njemački narod danas umire od antibebi pilula i pobačaja koje propisuju i marljivo obavljaju liječnici čija je dužnost spašavanje života. Zahvaljujući ciljanoj manipulaciji dolazi do sustavnog izokretanja pogleda na svijet. I to u smislu materijalističke i neomarksističke slike svijeta kao podloge novoga svjetskog poretka koji razara kršćansku sliku čovjeka i svijeta. Roditelje se navodi na usmrćivanje nerođene djece. Po Staljinu, ne radi se o 'slici i prilici Božjoj', već o komadu 'misleće materije', koja se po želji može baciti u kantu za otpatke. S time se slažu.

"Pravo na život" temeljno je pravo svakog čovjeka bez obzira na dob, nacionalnost, rasu, društveni položaj, zdravlje ili bolest. U svim je kulturama vrijedio božanski zakon poput onoga u Knjizi postanka 9,6: 'Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!'

Tu ni danas ne pomaže psihoanaliza, potiskivanje ili svaljivanje krivnje na društvo. Hoće li nijemi krik milijuna ubijene, nerođene djece s pravom postati kletvom za nas i naš narod? 'Krv Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svakog grijeha!' Taj je put i danas svakome otvoren, kao i ubojici kojega su raspeli s Isusom. 'Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj ... da živiš ti i tvoje potomstvo.' (Ponovljeni zakon 30,19)

Bog kroz Isusa već sada obećava unutarnji mir i slobodu od grijeha koji nas muči.




Podijeli post